red. prof. mr. art. TANJA DABO

Multimedijalna umjetnica, autorica grafika, umjetničkih instalacija, performansa, fotografskih radova, video radova, urbanih intervencija, umjetničkih knjiga i dr. U svom radu bavi se temama položaja pojedinca u društvu, odnosa umjetnika/ica i institucija, individualnog spram kolektivnog, nametnutih očekivanja i slično.

Rođena 1970. u Rijeci. 1989. Završava Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu.

1997. Završava studij Likovne kulture na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. 2003. magistrira na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani, na litografiji, sa stečenim znanstvenim zvanjem magistrica umjetnosti. Od 1992. dodatno se obrazuje na više stručnih radionica u Hrvatskoj i inozemstvu (grafika, fotografija, film).

Od 1993. godine izlaže na brojnim samostalnim i skupnim izložbama, kustoskim projektima i festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu, natječajnog i pozivnog karaktera.

Svoj rad je predstavila na više javnih izlaganja i seminara u Hrvatskoj i inozemstvu (Zagreb;  Headlands SAD; Prag; Tate Modern, London; Macao, Portugal itd). Samostalno realizirala ili sudjelovala u desetak grafičkih mapa i knjiga. Radovi su joj uvršteni u više zbirki i muzeja u Hrvatskoj i inozemstvu. Objavila je više tekstova i radova u raznim publikacijama (Zarez, Grafika, Radionica, Performance research itd), a o njenom radu objavljeni su brojni osvrti, kritike i publikacije.

Selektorica je nekoliko filmskih festivala u Hrvatskoj i inozemstvu, te autorica nekoliko izložbi.

Dobitnica je više nagrada i priznanja za svoj rad u Hrvatskoj i inozemstvu.

SELEKCIJA RECENTNIH RADOVA I ARTIST STATEMENTI 

Red.prof.mr.art.Tanja Dabo

Moje umjetničko djelovanje uvijek proizlazi iz osobnih promišljanja različitih društvenih fenomena  koje me okružuju, te u kojima participiram na različite načine. U svojim radovima razmatram i dekonstruiram svoje pozicije ili uloge žene, umjetnice, majke ili građanke, te rasvjetljavam privatni i javni aspekt u svim tim pozicijama. Kao zajednički nazivnik svih mojih radova jest ideja da osobno polazište bude samo povod i uvod u širu, opću društvenu temu u kojoj se mnogi mogu prepoznati i s kojom se mogu identificirati.

1. „Nelagoda, tjeskoba“, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 2016.

Performans, instalacija / dimenzije instalacije 2 × 10m
umjetnička knjiga / serigrafija, ručni uvez, dimenzije 25×17cm

Nakon dugogodišnjeg perioda intenzivne produkcije radova i izlaganja, u mom je životu gotovo potpuno prekinuta veza s umjetnošću. Rad „Nelagoda, tjeskoba“ je zamišljen kao prvi rad kojim se vraćam umjetnosti. Upravo zbog  simboličnog mjesta ovog rada u mom životu i mojoj umjetnosti, osjećala sam nužnost da prvo objasnim kako se osjećam, pa tek onda nastavim tamo gdje sam stala.
Jer, nisam mogla nastaviti kao da se ništa nije desilo. Nelagoda i tjeskoba dugo su me progonile.
Odabir pisanog teksta za ovaj rad proizlazi iz toga što je tekst, pisani i izgovoreni, sastavni dio gotovo svih mojih radova, fotografskih instalacija, video radova, grafika i drugih. Premda primarno pripada drugom mediju, tekst koristim kao alat za izazivanje imaginacije kod gledatelja, umjesto pružanja vlastitih gotovih imaginativnih predložaka. Ispisivanje teksta na zidu izložbenog prostora naglašava važnost samog procesa pisanja kao umjetničkog čina, i osobnog oslobađajućeg čina završetka perioda jednog odnosa spram umjetnosti.

2. „Što umjetnica/umjetnik treba – studija slučaja“, Galerija Prozori, Zagreb, 2019.

Procesualan participativan istraživački umjetnički projekt

Istraživački umjetnički projekt „Što umjetnica/umjetnik treba – studija slučaja“ početak je istraživanja temeljenog na iskustvima vizualnih umjetnica i umjetnika u Hrvatskoj, na temu stvarnog položaja i potreba umjetnica i umjetnika za njihov rad – od produkcije umjetničkih radova, podrške sustava, izložbenih aktivnosti i svih drugih oblika djelovanja čije se razmatranje pokaže važnim kroz ovo istraživanje.
Projekt se odvija kao niz intervjua s pozvanim umjetnicama i umjetnicima u zadanom terminu izložbe, bilježenja njihovih odgovora, stvaranja baze podataka, te kreiranja „studije slučaja“ temeljene na prikupljenim podacima. Istodobno s odvijanjem intervjua izdvajaju se ključne riječi svakog pojedinog razgovora koje se sukcesivno ispisuju na prozorima galerije bijelim markerom za staklo. Korisnici knjižnice mogli su dati svoje mišljenje o položaju i potrebama umjetnika, odnosno o tome što kultura danas treba ili može biti, kroz anonimne anketne upitnike dostupne u galeriji tijekom trajanja programa.
Baza podataka nastala ovim istraživanjem koristit će se za daljnji razvoj projekta „Što umjetnica/umjetnik treba“ u drugim medijima kroz duži vremenski period (performans, knjiga umjetnika, instalacija, predavanje i dr.).

3. „Popravljanje Ustava Republike Hrvatske“

Instalacija, digitalni print na papiru, rukopisne intervencije nalivperom / 80 listova / dimenzije svakog lista 21×30 cm

“Popravljanje Ustava Republike Hrvatske” je umjetnički projekt čiji je cilj simbolički izmijeniti dijelove hrvatskog Ustava tako da bude demokratičniji, da sačuva ljudska prava, da unaprijedi i osnaži politička, društvena i civilna prava.
Ustav Republike Hrvatske temeljni je dokument i zakon koji propisuje načine funkcioniranja države, i snažno utječe na živote svakoga od nas. Posljednjih godina Ustav je postao poprište ideoloških prijepora, nižu se zahtjevi za njegovo rigidno mijenjanje, a napadi na Ustav postali su refleksija negativnih promjena u hrvatskom društvu. Iz svega proizlazi da ovakav Ustav, s nedovoljno snažno postavljenim temeljnim postulatima demokratičnosti i očuvanja ljudskih i socijalnih prava, u praksi ne funkcionira i nije dovoljno čvrst temelj države. Treba ga, dakle, popraviti.
U radu popravljam dijelove hrvatskog Ustava tako da čuva ljudska prava i slobode, da bude demokratičniji, usklađen sa svim civilizacijskim dostignućima, ali i da ispravi mnoge nepravde i zastranjenja zbog kojih smo kao država danas u ovakvoj egzistencijalnoj, moralnoj, političkoj i društveno-ekonomskoj krizi. Uvođenjem ovakvog, Popravljenog Ustava, živjeli bismo u prosperitetnoj socijalnoj i svjetovnoj državi koja počiva na antifašizmu, u kojoj bi cjelokupno školovanje bilo besplatno, saborskih zastupnika bi bilo dvostruko manje i bili bi trostruko manje plaćeni. Gospodarski kriminal ne bi zastarijevao, kao ni povreda ljudskih prava, a država bi bila dužna brinuti se o prosperitetu i socijalnim pravima njenih građana, očuvanju prirodnih bogatstava, umjetnosti, znanosti i kulturi.

4. „Kolekcija za pamćenje, knjiga I. i II.“

Umjetničke knjige, ručni uvez

 Kolekcija za pamćenje, knjiga I., 2019.
20 drvoreza, boja: Charbonnel, papir Hahnemuhle 230gsm, međulistovi, ručni uvez, pozlata 24k zlato

Kolekcija za pamćenje, knjiga II., 2019.
20 drvoreza, boja: Charbonnel,  papir Hahnemuhle 230gsm, međulistovi, ručni uvez, pozlata 24k zlato

„Kolekcija za pamćenje“ je kolekcija u kojoj su prikupljeni slučajevi govora mržnje, verbalnih i fizičkih napada, te nasilništva spram žena i muškaraca, koje je etnički ili rodno motivirano. Svi događaji zbili su se u posljednje 4 godine u Hrvatskoj, i njihov je broj sve veći, a njihova brutalnost sve veća.
Nemar države, nefunkcionalan sustav, nebriga i tolerancija društva spram rastućeg nasilja dovode do stvaranja plodnog tla za posvemašnju kulturu nasilja u kojoj danas živimo. Ta kultura odnosi i svoje žrtve. Broj žrtava je velik, o njima svakodnevno čitamo, a kada se idući dan pojavi neki novi slučaj onaj jučerašnji padne u zaborav. Kolekcija ima za cilj skrenuti pažnju na ovu stravičnu pojavu, i zabilježiti neke od tih mučnih događaja, za dugo pamćenje, za učenje o tome da se ne bi ponovilo. Svaka je knjiga tematski zaokružena i sadrži po 20 grafika za 20 stvarnih slučajeva, uz koje je navedena godina i mjesto napada.
Knjiga I. obuhvaća nacionalističke i rasističke napade usmjerene na pripadnike druge nacionalnosti ili ljude drugačije boje kože. Izjave u knjizi su citati ili parafraze izjava napadnutih ili svjedoka, policijskih i drugih izvješća ili medijskih napisa. Jednoj sam osobi, koja je podlegla fizičkom napadu, dala svoj glas.
Knjiga II. obuhvaća nasilje spram žena, i svi navedeni primjeri završili su kobno, smrću najmanje jedne žene, a ponekad i njenog djeteta, roditelja ili rodbine. Ubili su ih muževi i bivši muževi, sinovi. Godinama su ih mučili, zlostavljali na sve načine, a one su tražile pomoć koju nisu dobile. Budući da su u svim slučajevima koje sam u knjizi obuhvatila žene tragično preminule, svima sam dala svoj glas. Progovaram umjesto njih jer one više govoriti ne mogu, nečijim nasilničkim činom i nebrigom sustava oduzeta im je moć da zastupaju sebe.

Uvod u grafiku / grafičke tehnike (BA)

Grafika 1 (izb)

Grafika 2 (izb)

Grafika 3 (izb)